Kada je nakon otkaza u zabočkoj Regeneraciji u kojoj je radila kao dizajnerica završila na Zavodu za zapošljavanje, Branka Iveković, 32-godišnjakinja iz Klanjca, prije godinu dana novcem koji je dobila od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao potporu pri samozapošljavanju odlučila je otvoriti obrt i pokrenuti svoj posao.
Vratila se onom što voli
– U krizi i recesiji na tržištu je danas sve manje posla. Nisam htjela doma samo čekati da me tko pozove i ponudi mi posao, nego sam odlučila nešto i sama poduzeti. Kao potporu za samozapošljavanje od Zavoda za zapošljavanje za poticanje obrta dobila sam 28.000 kuna, a kako sam završila srednju školu u Zaboku za dizajnericu što me i jako zanima, najlogičnije mi je bilo, iako sam završila i višu školu za informatičare u Varaždinu, da se posvetim mojoj prvoj ljubavi – dizajniranju i uređivanju interijera – rekla je Branka Iveković.
– Od dobivena novca otvorila sam obrt, uredila si prostor u potkrovlju obiteljske kuće, kupila puno raznog dekorativnog materijala i počela osmišljavati svoj originalni proizvod koji sada prodajem po sajmovima diljem Hrvatske. Radim različite cvjetne dekoracije, ručno izrađeni nakit, suvenire, trodimenzionalne slike i drugo. Napravila sam si također i svoj prodajni štand. Tijekom tjedna izrađujem nakit, suvenire i dekoraciju, a za vikend uglavnom putujem po različitim sajmovima diljem Hrvatske. Preko ljeta sam najviše bila na Jadranu, jer najbolji kupci su mi strani turisti i to posebice Šveđani i Englezi. Oni dobro znaju razlikovati moj originalni hrvatski proizvod od jeftine kineske robe koja uglavnom preplavljuje naše štandove na moru. Uz to vole i sa mnom popričati o tome na koji način nešto izrađujem – kaže nam Branka.
Moguće i širenje
Dodala je kako joj sada mjesečni troškovi za mirovinsko, zdravstveno te razne doprinose koje mora plaćati iznose otprilike 2500 kuna. Troši se dosta i za troškove puta i smještaja, ali na kraju joj ipak, kaže, nešto sitno i ostane.
– Trenutačno još pomalo svaštarim, još pronalazim samu sebe i svoj proizvod. No, vjerujem da će mi, kada se malo uhodam u ovom svom poslu, biti lakše. Zasad sve izrađujem i prodajem sama, doduše tu i tamo pomogne mi i suprug. No za dvije do tri godine možda se posao proširi, otvorim si veću radionicu i zaposlim još nekoga. Uglavnom, volim ovaj svoj posao i vjerujem da ću uspjeti – rekla nam je na kraju Branka.
E moja Branka...nadam se da si dobro informirana o svojm obvezama...2.000,00 kuna ti poberu mjesečno Mrsić i jedan od Ostojića, porez na tvrtku ti je od 500,oo do 1.ooo,oo kuna godišnje , toliko ti je i komora. Ako ostvariš(u štaa sumnjam) i nekakav dohodak...Ako stvarno ne želiš propast, uvezi iz Kine i radi na crno. Žalosno ali istinito...